Saša Jovanović kaže: “Moj kum je odličan prodavac. Ima jedna anegdota koju stalno pričam na treninzima. Bili smo na Bovanskom jezeru, i neki čiča pored prodaje lubenice, ima pun kamion lubenica.
Zvonko priže, pita “pošto bostan?”
Čiča kaže “40 dinara”
Zvonko počne da se cenjka, ali ovaj neće da spusti cenu, Zvonko traži za 20 ili ništa. Ma ne može.
U taj mah Zvonko kaže, “Stojiš ovde ceo dan i koliko si prodao? Gledam te već dva sata nisi 10 lubenica prodao. Hajde da ti ja prodam ovo šta imaš i da ideš kući, ali da dve koje sad izaberem sačuvaš i daćeš mi ih po 20?”
Čiča uz osmeh pristane.
“Ali dok ja prodajem ti se ne mešaš. Ok?”
“Ok”, kaže čiča.
“Po 40 jel tako?”
“Jeste”, kaže čiča.
Zvonko uzima po lubenicu u svaku ruku i kreće na sav glas da viče šetajući po plaži: “jeftin bostan samo 50 dinara još malo pa nestalo…”
I rasproda on njemu tako po 50 dinara ceo kamion, za ne više od sat vremena, trči po plaži, leti, uslužuje ljude, i kad završi uze one dve lubenice i plati ih, i naravno zadrža ostatak.”
