Na Futoškoj pijaci u Novom Sadu jedan seljak ima četiri ili pet tezgi na kojima prodaje pasulj. Nema čega nema. Svih boja, veličina, šara – sorti. I najskuplji je na pijaci. Po govoru vidim da je s juga Srbije i saznajem da je Leksovčanin. A ja Nišlija. Pitam ga “Pa dobro zemljače, a zašto ti je pasulj najskuplji?
I ovi drugi prodaju isti pasulj!”
Čiča podiže obe ruke i reče “Ja prodajem svoju robu. I to je cena. Oni prodaju svoju robu”.
Kupio sam od njega. Odbio je majstorski moj prigovor o ceni i time me konačno kupio a da se nije ni potrudio da hvali svoju robu, što sam očekivao da će početi.
Učite od prodavaca na pijaci. Odlični su u svom poslu!
Ovu priču sam čuo od Saša Jovanovića
