Kupce kod prodavaca najviše nerviraju dve stvari. Prva, kada su prodavci napadni i druga, kada su prodavci nezainteresovani i trude se da “eskiviraju” kupca, čak izbegavajući da im se sretnu pogledi. Slažu robu, međusobno razgovaraju ili baš u tom trenutku imaju nešto da urade u drugom kraju radnje. Vlasnici radnji veoma često prvu tačku i podstiču. Oni na svoj šarmerski način umeju da uvuku kupca u razgovor, da ga nasmeju, daju kompliment, da mu stave robu u ruku, da daju odgovor na sve moguće prigovore i da na kraju uvere kupca da je uradio pravu kupovinu. Na kraju dođu do prodavca i slavodobitno kažu: “Jel si video kako se to radi? Svakome možeš da prodaš, samo ga uvuci u razgovor!” Zato im je druga tačka nešto što ne mogu da podnesu. Juče sam od vlasnika velikog sistema (a gde drugo nego u Crnoj Gori) čuo originalan način kako je on svojim šefovima objekata slikovito preneo poruku. Sve ih je pozvao u restoran, a on je prethodno svim konobarima rekao da ne dolaze za njihov sto, sve dok ih on lično ne pozove. Sedoše šefovi i direktori sa gazdom i čekaju da se pojavi konobar da poruče. Prođe par minuta njega nema. Prolazi pored njihovog stola, ali je stalno u gužvi. Čak im se ni ne obraća. Krenuše šefovi da ga zovu po imenu, ali konobar zna svoj posao i baš sad ima nešto važno za šankom da obavlja. Prođe 15 minuta, dok se neko od šefova ne doseti i reče: “Ovo mora da mu gazda reko da nas eskivira. Nema druge!” Tad se i vlasnik sistema uključio i reče: “Jeste, hteo sam da se i vi osetite onako, kako se naš kupac oseća kada se u objektu okreće i traži prodavca da ga usluži, a prodavca nema!” Reč usluži sam podebljao i o njoj ću u nekoj druguj priči.
